Kada se spomene konzervirana hrana, prvo na što pomislimo su konzerve. Međutim, proces konzerviranja se odnosi i na drugu vrstu ambalaže, poput staklenki i plastičnih ambalaža.
Cilj konzerviranja hrane jest produljiti rok trajanja hrane tako da se spriječi njezino kvarenje ili dodir s potencijalnim mikrobima, kisikom i sl. Konzerviranje hrane je i način kako osigurati kvalitetu hrane.
U 20. i 21. stoljeću konzerviranje hrane sasvim je normalna i uobičajena metoda čuvanja hrane, prilagođena kontekstu života u kojem živimo. Neki od procesa konzerviranja hrane otkriveni su i mnogo ranije, a u konzerviranje se ubrajaju i:
- pasterizacija
- sterilizacija
- soljenje
- sušenje
- kiseljenje.
Još jedan način čuvanja hrane i produljenja roka trajanja je i zamrzavanje, a najčešće zamrzavamo meso, ribu, povrće i voće. Konzervirana hrana ispunjava ove kriterije:
- dulji rok trajanja
- dostupnost hrane van sezone
- praktičnost
- sigurnost po pitanju kvarenja.
U nastavku provjerite kako su konzervirana hrana i zdravlje povezane.
ada se spomene konzervirana hrana, prvo na što pomislimo su konzerve. Međutim, proces konzerviranja se odnosi i na drugu vrstu ambalaže, poput staklenki i plastičnih ambalaža.
Cilj konzerviranja hrane jest produljiti rok trajanja hrane tako da se spriječi njezino kvarenje ili dodir s potencijalnim mikrobima, kisikom i sl. Konzerviranje hrane je i način kako osigurati kvalitetu hrane.
U 20. i 21. stoljeću konzerviranje hrane sasvim je normalna i uobičajena metoda čuvanja hrane, prilagođena kontekstu života u kojem živimo. Neki od procesa konzerviranja hrane otkriveni su i mnogo ranije, a u konzerviranje se ubrajaju i:
- pasterizacija
- sterilizacija
- soljenje
- sušenje
- kiseljenje.
Još jedan način čuvanja hrane i produljenja roka trajanja je i zamrzavanje, a najčešće zamrzavamo meso, ribu, povrće i voće. Konzervirana hrana ispunjava ove kriterije:
- dulji rok trajanja
- dostupnost hrane van sezone
- praktičnost
- sigurnost po pitanju kvarenja.
U nastavku provjerite kako su konzervirana hrana i zdravlje povezane.
Pretjerivanje u bilo čemu, pa čak i u pijenju vode koja je esencijalna za nas, može rezultirati smrtnim ishodom.
Uvijek trebamo dati prednost cjelovitoj i neprerađenoj hrani, odnosno onoj hrani koja je svježa i u svojem izvornom obliku.
No, to ne znači da nećemo odabrati i minimalno procesiranu hranu, odnosno onu hranu koja ima nešto dulji rok trajanja, ali ne i velik broj sastojaka na deklaraciji. Primjerice, to mogu biti jogurt, sardine iz konzerve, smrznuto povrće i sl.
Međutim, ono od čega većina strahuje je sam materijal ambalaže i njegova moguća interakcija s hranom, odnosno što se u tom slučaju događa po pitanju zdravlja. Zasigurno postoje neke vrste materijala ambalaže koje su potencijalno opasne ako se ne koriste pravilno:
- oštećene limenke – napukle, izudarane, oštećene
- BPA plastična ambalaža za vodu – jednokratne boce s vodom (zato se i zovu jednokratne, a neki ponovno koriste tu istu plastičnu bocu)
- BPA plastična ambalaža drugih namirnica – sjetimo se da ih često koristimo za pohranjivanje kuhane hrane i sl., što nije najzdravija opcija
- oštećene staklenke – oštećen i puknut poklopac i sl.
- oštećena vakuumirana hrana (npr. puknuta vrećica čipsa).
Dakle, vidimo da najviše opasnosti dolazi od oštećenja same ambalaže, ali i nepridržavanja uputa kao što je naglasak na jednokratnoj upotrebi određene ambalaže. Međutim, najviše kontroverze izazivaju upravo konzerve, a u konzervi možemo pronaći:
- razne vrste riba (sardine, tuna, skuša, haringa)
- paštete
- mahunarke
- gotova jela (đuveč, grah varivo)
- koncentrat rajčice i pelate
- kukuruz
- kondenzirano mlijeko
- kokosovo mlijeko
- i dr.
Konzervirana hrana – da ili ne?
Konzervirana hrana, s obzirom na kvalitetu postupka konzerviranja, može imati očuvane vitamine i minerale. Naravno, neki vitamini poput vitamina C koji je osjetljiv na toplinu i stajanje izgubit će se u određenom postotku.
Ono što je problematično jest vrsta hrane koja se konzervira pa se dodaju i drugi sastojci poput soli, šećera ili pojačivača okusa. Međutim, to više nije do ambalaže, već do samog sastava hrane.
Konzervirana hrana nije zabranjena i ne smatra se nezdravom. Ako vodite računa o pravilnoj prehrani, onda ćete svakako jesti pretežito cjelovitu, neprerađenu i nekonzerviranu hranu. Međutim, pojedine vrste konzervirane hrane sasvim se uklapaju u pravilnu prehranu.
Primjerice, to mogu biti mahunarke poput slanutka ili leće, žitarice poput kukuruza, riba poput tune, skuše ili haringe. O sastavu hrane uvijek treba voditi računa pa tako i među konzerviranom ribom imamo opcije.
Primjerice, birajte tunu ili sardine u vlastitom soku kako biste izbjegli dodatne kalorije iz ulja. Birajte cijelu ribu bez dodatka povrća i sl., jer takvo povrće u vrlo maloj količini ne radi razliku za zdravlje, a dobijete manju količinu ribe.
Da biste bili sigurni u pravilnu upotrebu konzervi, vodite računa o ovim stavkama:
- uvijek provjerite je li konzerva oštećena
- provjerite rok trajanja
- skladištite konzervu prema uputi proizvođača.
Dodatno, vodite računa da takvu hranu jedete u puno manjoj količini u odnosu na cjelovitu i neprerađenu hranu.
Konzerve su vrlo praktičan izbor kad ste u žurbi ili na putovanju.
No, pojedine vrste namirnica dolaze u više vrsta ambalaža. Tako možemo kupiti slanutak ili tunu u staklenci, uključujući i umak od rajčice.
U tom slučaju dajte prednost staklenoj ambalaži, no nerijetko je cjenovno viša. S druge strane, konzervirane sardine su jedan od najpraktičnijih i najjeftinijih načina unosa kvalitetne ribe. Iscijedite sadržaj ulja ili vode te dodajte sardine salati.
Konzervirana hrana i zdravlje u trudnoći
Jedno od pitanja koje se postavlja jest je li konzervirana hrana u trudnoći dopuštena. Trudnice mogu jesti konzerviranu hranu, naravno, držeći se svih prethodnih smjernica o konzerviranoj hrani.
Trudnice se svakako trebaju dodatno posavjetovati sa svojim liječnikom ili nutricionistom. Često se naglašava ograničenje oko unosa tune, no to ograničenje vrijedi za svu populaciju.
Trudnice bi trebale voditi računa i o sastavu hrane u konzervi, odnosno, da nema previše dodane soli i drugih suvišnih sastojaka. Što manji popis sastojaka, to bolje. Što poznatiji sastojci, to bolje.
Općenito, konzervirana hrana je odlična za povremenu konzumaciju, a njezina pretjerana konzumacija može rezultirati pretjeranim unosom soli i nekih drugih sastojaka. Sve dok vodite računa o pravilnoj prehrani ne trebate se bojati konzervirane hrane.
